Deklaracija Devetog kongresa Međunarodnog udruženja za kognitivnu psihoterapiju

Na kraju devetog kongresa Međunarodnog udruženja za kognitivnu psihoterapiju (IACP) (http://iccp2017.org/), koji je održan od 29. lipnja do 1. srpnja 2017. u gradu Cluj-Napoca, Transilvanija, Rumunjska, Odbor Međunarodnog udruženja za kognitivnu psihoterapiju i povjerenici Kongresa donijeli su Deklaraciju koja se nalazi u nastavku, kao strateški način za poticanje i oblikovanje daljnjeg razvoja znanosti i prakse kognitivno-bihevioralne terapije.

Deklaracija Devetog kongresa Međunarodnog udruženja za kognitivnu psihoterapiju

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), kao opći sustav psihoterapije koji se temelji na kognitivnim i bihevioralnim načelima, krovni je pojam kojim se obuhvaća veliki broj preventivnih psiholoških intervencija koje se temelje na dokazima te tretmane koji iz tih načela proizlaze. Stoga je kognitivno-bihevioralna terapija uglavnom vodeće načelo u području psihoterapije za široki spektar kliničkih i nekliničkih stanja, kao što je navedeno i u različitim međunarodnim kliničkim smjernicama, te je stoga širenje te terapije ključno za ljude kojima je pomoć potrebna. Kako bi se dodatno proširilo polje kognitivno-bihevioralne terapije, Kongres je istaknuo sljedeće ideje:

1. USKLAĐIVANJE KOGNITIVNO-BIHEVIORALNE TERAPIJE – povećanje unutarnje usklađenosti kognitivno-bihevioralne terapije, kroz istraživanje integrativnijih okvira kognitivno-bihevioralne terapije koji se temelje na dokazima i oblika prakse kognitivno-bihevioralne terapije koje su s njima povezane, s ciljem napuštanja različitih „škola” radi uspostavljanja integrativnog okvira kognitivno-bihevioralne terapije (sveobuhvatne teorije) i multimodalne kognitivno-bihevioralne terapije;

2. OSPOSOBLJAVANJE ZA PROVEDBU KOGNITIVNO-BIHEVIORALNE TERAPIJE – kako bi se bolje dokazala usklađenost kognitivno-bihevioralne terapije u okviru različitih programa osposobljavanja za provođenje kognitivno-bihevioralne terapije diljem svijeta. Premda se svaki program osposobljavanja uobičajeno poziva na određenu „školu kognitivno-bihevioralne terapije” (na primjer, bihevioralna terapija, racionalno-emocionalna bihevioralna terapija, kognitivna psihoterapija, terapija prihvaćanja i posvećenosti, dijalektička bihevioralna terapija itd.), njoj je potrebno pridružiti dodatne module osposobljavanja ostalih „škola kognitivno-bihevioralne terapije” kako bi se ponudilo sveobuhvatno osposobljavanje za provedbu kognitivno-bihevioralne terapije na temelju okvira integrativne i multimodalne kognitivno-bihevioralne terapije;

3. PATOGENETSKO RAZMATRANJE – kako bi se bolje povezali različiti psihološki tretmani i preventivne psihološke intervencije kognitivno-bihevioralne terapije ispitani nasumično s etiološko-patogenetskim razmatranjem kliničkih uvjeta koje se temelji na dokazima;

4. INOVACIJA – poticanje „pionirskog” istraživanja temeljnih i primijenjenih područja u pogledu kognitivnih i bihevioralnih načela radi prevencije i tretmana te uključivanje „pionirskog” istraživanja iz povezanih područja, uključujući biologiju/neuroznanost i tehnologiju, u kognitivno-bihevioralnu terapiju;

5. ZNANSTVENA UTEMELJENOST PSIHOTERAPIJE – potpora uspostavi platforme za integraciju psihoterapije, na temelju kognitivnih i bihevioralnih načela, unutar okvira koji se temelji na dokazima.

 

1. srpnja, 2017.

 

Prof. dr. sc. Daniel David, Babeş-Bolyai University / Icahn School of Medicine at Mount Sinai, Predsjednik Kongresa

Prof. dr. sc. Stefan Hofmann, Boston University, Predsjednik Međunarodnog udruženja za kognitivnu psihoterapiju